Crimen sollicitationis

Za pjesmu, vidite članak Crimen sollicitationis (pjesma).

Crimen sollicitationis (sh. zločin solicitacije^[2] prema lat. sollicitare: potaknuti, uzbuditi ← sollicitus: uzbuđen^[3]), naslov je dokumenta ("Instrukcija") iz 1962. godine kojim je Sveti ured (sada nazvan Kongregacija za nauk vjere) kodificirao procedure koje valja slijediti u slučajevima optuživanja svećenika ili biskupa Katoličke crkve da su koristili sakrament ispovijedi za seksualne istupe prema pokornicima.^[4][5]

U njemu je uz neke dodatke bio ponovljen sadržaj identično nazvane instrukcije koju je 1922. godine izdao isti ured.^[4][6]

Dokument iz 1962. koji je odobrio papa Ivan XXIII. i potpisao kardinal Alfredo Ottaviani, tajnik Svetog ureda, adresiran je na "sve patrijarhe, nadbiskupe, biskupe i ostale mjesne ordinarije uključujući one istočnog obreda". Njime su propisane specifične instrukcije o tome kako provoditi pravila iz Zakonika kanonskog prava:^[7] pri postupanju s takvim slučajevima i ravnanima tako da se istim procedurama može postupati u denuncijaciji homoseksualnog, pedofilnog ili zoofilnog ponašanja klerika. Biskupije su rabile instrukciju za vlastite smjernice i čuvale je u svojim arhivima povjerljivih dokumenata;^[8] one nisu smjele objaviti instrukciju niti proizvesti komentare o njoj.^[9]

Crimen sollicitationis ostao je na snazi sve do 18. svibnja 2001. godine kada je zamijenjen novim normama proglašenjem papinskog motu proprija Sacramentorum sanctitatis tutela 30. travnja iste godine.^[10][11] Normalno je trebao biti dokinut stupanjem na snagu Zakonika kanonskog prava iz 1983. koji je zamijenio Zakonik iz 1917. godine na kojem se temeljio dokument iz 1962. godine, no nastavio se rabiti uz neke nužne izmjene i dopune, dok se izmijenjeni oblik nastavio provoditi.^[12][13]

1. ↑ "Crimen sollicitationis habetur cum sacerdos aliquem poenitentem, quaecumque persona illa sit, vel in actu sacramentalis confessionis ..." (početne riječi dokumenta)
2. ↑ Hrvatski jezični portal: solicitacija pravn. kazneno djelo poticanja (koga) na zločin ili na sudjelovanje u zločinu
3. ↑ Hrvatski jezični portal: solicitirati
4. ↑ ^{4,0 4,1} „Thomas Doyle, The 1922 instruction and the 1962 instruction "Crimen sollicitationis" promulgated by the Vatican”. Arhivirano iz originala na datum 2011-07-15. Pristupljeno 2013-03-07. 
5. ↑ De delictis gravioribus, fusnota 3
6. ↑ Murphy Report Arhivirano 2010-01-17 na Wayback Machine-u, Irish Government, 2009. Para 4.18-19
7. ↑ Codex Iuris Canonici (1917), Liber quartus: De processibus
8. ↑ Pravila o tajnim arhivima, različitima od općih arhiva i povijesnih arhiva, objašnjena su u John P. Beal, James A. Coriden, Thomas J. Green, A New Commentary on the Code of Canon Law, 642-644.
9. ↑ "Servanda diligenter in archivio secreto curiae pro norma interna. Non publicanda nec ullis commentariis augenda" (naslov Instrukcije).
10. ↑ Thomas Doyle, The 1922 Instruction and the 1962 Instruction Crimen sollicitationis Arhivirano 2011-07-15 na Wayback Machine-u, članak 2.
11. ↑ Engleski prijevod papina dokumenta o novim normama može se konzultirati na ovom mjestu, a vodič o procedurama o optužbama o klerikalnom seksualnom zlostavljanju dostupan je na mrežnom mjestu Svete Stolice.
12. ↑ De delictis gravioribus, drugi stavak.
13. ↑ Doyle, članci 4.-6.